Začuđuje činjenica da je Sudski savjet na svojoj VI sjednici održanoj 24. marta 2023. godine našao za shodno da se bavi analizom Zakona o sprječavanju korupcije, a zabrinjava to što je, tumačeći nadležnosti Agencije za sprječavanje korupcije, uzeo u obzir isključivo član 4, a zanemario član 78 stav 1 tačka 5, u kome je navedeno da Agencija „daje mišljenje o postojanju ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije“, te članove 52 i 54.

Kao nosioci najviših pravosudnih funkcija, članovi Sudskog savjeta bi morali da dobro poznaju i Zakon i Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv korupcije, koju je Crna Gora ratifikovala 2005. godine, a čijim članom 11 je predviđeno da „imajući u vidu nezavisnost sudstva i njegovu ključnu ulogu u borbi protiv korupcije, svaka država ugovornica preduzima... mjere za jačanje integriteta i za sprječavanje mogućnosti za korupciju u sudstvu“.

To je upravo ono što je, po službenoj dužnosti i na temelju svojih zakonskih nadležnosti, uradila Agencija za sprječavanje korupcije, donoseći mišljenje o postojanju ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije u postupku utvrđivanja prestanka sudijske funkcije za sedmoro sudija.

Na sjednici održanoj 3. avgusta 2021. godine, Sudski savjet je, bez prethodno dobijenog obavještenja od strane nadležnih sudova, donio odluku o prestanku sudijske funkcije tadašnjoj v.d. predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Stanki Vučinić i ranijim sudijama tog suda Branimiru Femiću, Dušanki Radović, Svetlani Vujanović, Lidiji Ivanović i Petru Stojanoviću, te predsjedniku Osnovnog suda u Rožajama Zahidu Camiću i predsjednici Suda za prekršaje u Budvi Koviljki Đačić.

Time je imperativnu normu iz člana 105 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama stavio van snage. Kontradiktorno je izjašnjenje Sudskog savjeta da član 105 Zakona razrađuje član 128 Ustava Crne Gore, za čim slijedi objašnjenje da primjena člana 105 nije u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. Ako je svrha postojanja Sudskog savjeta da zbunjuje javnost nelogičnim i pravno neodrživim tumačenjima, onda je ispunjena. A ako postoji da, kao u svakom demokratskom društvu, štiti samostalnost i nezavisnost sudijske funkcije i vodi računa o zakonitom radu svih sudija, onda je poražavajuće da predsjednike sudova i opštu sjednicu Vrhovnog suda Crne Gore tretira kao stranke u postupku, a zanemari da njihovi akti jesu akti koji se donose po službenoj dužnosti u vezi sa vršenjem službene radnje, te se smatra da je postupak za utvrđivanje prestanka sudijske funkcije pokrenut dostavljanjem obavještenja od njihove strane.

Ako je Sudski savjet mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, zašto onda nije strankama – sudijama kojima je prisilno utvrdio prestanak sudijske funkcije, dao mogućnost da se izjasne, niti im poslao rezultate ispitnog postupka, na koje bi takođe imali pravo na izjašnjenje. Umjesto toga, Sudski savjet je, bez sprovedenog upravnog postupka, 3. avgusta 2021. godine, u vrijeme kolektivnog godišnjeg odmora za zaposlene u pravosuđu, donio odluku o prestanku sudijske funkcije pomenutih sudija.

Bespredmetno je raspravljati o ovako proizvoljnom izjašnjenju koje je, nažalost, potpisano od strane Sudskog savjeta, jer ASK ne donosi odluke o zakonitom ili nezakonitom radu ovog tijela, niti stavlja njegove odluke van snage, nego se to radi u sudskim postupcima. A sudovi su i rekli svoje, poništavajući odluke Sudskog savjeta kao nezakonite.

Naša obaveza i dužnost je da ukažemo da je paušalno i interesno tumačenje zakona visoki korupcijski rizik, što smo i utvrdili našim mišljenjem, datim na osnovu nadležnosti propisanih, ponavljamo, članovima 52, 54 i 78 Zakona o sprječavanju korupcije.

Svojom odlukom Sudski savjet ugrožava stalnost, a samim tim i nezavisnost sudijske funkcije, zagarantovane Ustavom Crne Gore. Agencija ostaje pri mišljenju i smatra da je za dobrobit svakog sudije, a samim tim i u javnom interesu, da uvijek postoji višestruka kontrola ispunjenosti uslova za prestanak sudijske funkcije, što je u konkretnom slučaju izostalo.

Ovakvo postupanje Sudskog savjeta ostavlja prostor za sumnju u motive vođenja postupka radi utvrđivanja osnova za prestanak sudijske funkcije sedmoro sudija, što ne priliči tijelu koje bi trebalo da predstavlja primjer etike i integriteta.